Koje je boje umjetnost?

Kada me pitaju što je umjetnost često odgovorim protupitanjem "A što je ljubav?"

Ljubav i umjetnost nemaju definicije. Nemaju pravila ni okvira, nisu određene bojom ni riječima, nemaju mjerljivu veličinu ni okus, ali zato kada nas dotaknu postižu reakciju.

 Vjerujem da sva ljepota počiva u nemogućnosti definiranja tih osjećaja.

Neka vas ne bude strah pitati zašto umjetnici stvaraju i koja je svrha umjetnosti.

Samo naprijed! Pozivam vas da pitate, tražite, čitate, budete buntovni, da negirate, da promišljate.

Putujte i uživajte u svakom prijeđenom koraku.

Reagirajte.

 Otkrit ću vam zašto ja stvaram.

Jer želim spoznati svijet i sebe.

Jer stvarajući otkrivam što mi je važno, što želim reći ili ostaviti budućnosti.

Jer su moja djela reakcija na život.

Jer osjećam i jer me dotiču pojave.

Jer moje misli i ideje imaju boju.

 Jer želim obasipati svu djecu umjetnošću, a ne plastikom. Želim da nauče gledati i vidjeti.

Jer je umjetnost temelj života.

 (Koje li sreće kada bi nas to učili u školi!)

Nekad bačva

Stara se bačva raspala. Ostavila za sobom drvene tragove, nešto metalnih. Zub vremena doslovno ju je slomio, izgrizao. Iako nije više ona stara, zaslužuje novu šansu. 

 Prva se zove VRIJEME.

Okrugli dijelovi učinili su mi se savršenima za predimenzionirane ure koje dominiraju interijerom.

Postaju žarište.

Oko njih se gradi čitava priča.

S obzirom da će se ura nalaziti na terasi stare kamene kuće uredila sam je u shabby stilu i koloritu koji se proteže terasom.  

Na stražnjoj strani izbušen je otvor za satni mehanizam. Podloga je obojana akrilnim bojama i mjestimično prebrušena kako bi se ostvario pohabani starinski izgled. Brojke su ručno iscrtane. Nakon sušenja postavljen je satni mehanizam i dio bačve je opet živnuo!

"Tik-tak", kazao je.

A ja pomislih: "Kazuj nam vrijeme i podsjeti nas da u njegovoj prolaznosti prolazimo i mi.

 Podsjeti nas da više marimo jedni za druge.

Jer već sutra ništa neće biti isto."

 ...tik-tak...tik-tak...

More nije samo voda

Mirno i bistro, energično i moćno, pjenušavo, lelujavo, tamnoplavo pa tirkizno, bučno pa tiho...

Nježno poput svile, magličasto i neprepoznatljivo.

Duboko.

MORE.

S morem pobjeđujemo strahove, dotičemo dubine, susrećemo se sa samim sobom u iskonskoj biti svog postojanja. Sjedinjujemo se i vraćamo se prirodi. Mi JESMO priroda.

Zaboravljamo na svoju veličinu jer more je veće. Zaboravljamo i na svoje brige jer more oslobađa.

Čak nas zavodi valovima dok sunce i vjetar određuju svjetlo i ritam. 

IGRA SE s nama. 

More nije samo voda!

More je moje nadahnuće, putovanje i energija koja potiče na stvaranje.

Mali princ - priča o draguljima

Da vas odmah razveselim - riječ je o djeci draguljima! Sva su djeca dragulji, samo su možda neki posebniji od drugih. Razlikuju se i ne postoje identični, ali su zato jedinstveni u svom bivanju. Katkada se kod dragulja tek nakon brušenja može vidjeti njihov najpuniji sjaj i prava vrijednost - ovo je činjenica koja će vam pomoći da shvatite poantu priče.

Krenulo je sve nekoliko godina ranije, a svoj je vrhunac doživjelo upravo uprizorenjem izložbe Mali Princ fotografa Srđana Hulaka. Možda je glavni akter ove priče sedmogodišnji Vanir, no on zapravo simbolizira svu djecu koja su po bilo kojem kriteriju "obilježena" kao drukčija.

Ako smijem govoriti kao majka onda je najbolja moguća riječ kojom ću opisati svoj doživljaj ovog postava GANUĆE. 

Ganuće izazvano samom pojavom djeteta u komunikaciji sa svojom majkom, prijateljima i pejzažem.

Ganuće izazvano očevim talentom i željom koji je fotografirajući svoje dijete sačuvao od zaborava neponovljive trenutke djetinjstva. 

I ganuće izazvano čistom emocijom.

 Ako smijem govoriti kao povjesničarka umjetnosti, otkrit ću vam da se radi o umjetnosti prožetoj emocijama, spontanošću i velikom ljubavi. Možda je najveći uspjeh autora sposobnost "zamrzavanja" posebnog trenutka kao i kadriranje scene. Brojem dominiraju crno-bijele fotografije kojima je u fokusu model i naglasak je na onom najvrijednijem - duši čovjeka. One druge, odražavaju kolorističku usklađenost - ponekad odjeće s pejzažom, pokreta s kompozicijom ili su jednostavno ogledalo prirode onakve kakve doista jest, poput djeteta.

Često fotografiran s leđa, autor nam odaje da je Princ vodič i poziva nas da upoznamo njegov svijet. Kakav je njegov svijet, pitate se.

To je spontani svijet pokreta, osmijeha i emocija. Dječji. Neiskvareni svijet.

Možda izgleda nemoćno, usamljeno i maleno, no Princ prkosi životu, pravilima, okvirima, stupovima.

Ako smijem govoriti kao čovjek, reći ću samo: "Budimo ljudi!"

Autorov plemenit pothvat ima za cilj probuditi ljude iz svakodnevnice, potaknuti ih da se osvrnu oko sebe i nauče prihvaćati druge, cijeniti različitost i u toj različitosti vidjeti bogatstvo. Mnoge su poruke skrivene u ovoj priči, a na vama je da simbole uočite i prepoznate.

Shvatite ovu izložbu kako želite, ali molim vas, najprije ju posjetite.

Putovanja, putovanja...

Obožavam putovati. 

Putovanja inspiriraju. Obogaćuju. Kultiviraju nas. 

Omogućuju nam da se igramo i pretvaramo u stanovnike posjećenog grada.

Pružaju nam mogućnost iskusiti nešto u potpunosti novo.

Pomažu nam da shvatimo ono što prije nismo mogli.

Razbijaju predrasude.

Stvaraju prijateljstva.
Poništavaju granice.

Dopuštaju nam da se popnemo toliko visoko tako da svijet gledamo drugim očima. A opet, dopuštaju nam i spuštanje toliko nisko tako da čujemo šapat prirode.

 
  

 

Daruju nam sjećanja koja nesebično dijelimo s drugima.

 Razvijamo sebe.